Nedavno mi je za oko zapalo nekoliko stvari povezanih sa oporavkom, stvari za koje mislim da ih je vrijedno znati i koje bi trebale oblikovati našu praksu.
Ciljevi apstinencije su pouzdaniji
U studiji švajcarskih istraživača koja je uključivala više od 200 pacijenata na rezidencijalnom tretmanu, za one koji su postavili jasne ciljeve u vezi apstinencije bile su mnogo manje šanse da će imati recidiv, za razliku od osoba koje su postavile uslovne ciljeve (poput: apstinirati neko određeno vrijeme, a zatim preispitati tu odluku). Otprilike duplo više onih koji su postavili jasne ciljeve u vezi apstinencije (58%) je bilo trezveno u periodu praćenja od 6 mjeseci, za razliku od onih sa ambivalentnim ciljevima u vezi s pijenjem. Demografski gledano, grupe su bile jednake, iako su oni sa uslovnim ciljevima imali više problema sa mentalnim zdravljem.
Smatram fascinantnim da je od onih koji su postavili jasne ciljeve za apstinenciju, skoro 60% to i postiglo šest mjeseci kasnije – vrlo impresivna stopa remisije. Ovo je u skladu sa studijom sprovedenom na pacijentima s kojima radim i potvrđuje pozitivne ishode povezane sa rezidencijalnom rehabilitacijom. Zaključak studije:
„Ukratko, pacijenti s uslovnim ciljevima za apstinenciju često ne postižu svoje ciljeve u vezi pijenja i počinju piti ranije nego što je planirano.”
Stutz i kolege, 2022
Kapital oporavka najviše raste kroz učešće u grupama za oporavak
Kapital oporavka opisuje resurse (interne i eksterne) koji se mogu iskoristiti za pokretanje i održavanje oporavka. Rastu međunarodni dokazi o vrijednosti rezidencijalnog oporavka kao podrške pojedincima da postignu svoje ciljeve. Imamo barem jednu takvu kuću za oporavak u Edinburgu. U studiji rezidenata kuća za oporavak u Americi (823) je korišćen alat za mjerenje kapitala za oporavak kako bi se zabilježile promjene u kapitalu oporavka tokom vremena.
Studija je pokazala da se kapital oporavka vremenom povećavao, ali to nije bilo dosljedno. Stariji muškarci koji su učestvovali u grupama za oporavak su prošli najbolje, dok je ženama i mlađim rezidentima išlo nešto lošije, što je navelo istraživače da preporuče više fokusiranja na te grupe u smislu stanovanja, zapošljavanja i porodičnih pitanja. Iako se smatra da je povezivanje unutar kuća za oporavak važno, čini se da najveći uticaj dolazi od učešća u grupama za uzajamnu pomoć.
„Promjene u kapitalu za oporavak takođe pokazuju da je među stanovnicima koji su ostali, najjači pokretač je među onima koji učestvuju u grupama za oporavak. Život u kućama za oporavak podrazumijeva aktivno učešće u zajednici za oporavak i često zahtijeva uzajamnu pomoć, a stanovnici se povezuju kao zajednica i podržavaju jedni druge u oporavku.”
Härd i kolege, 2022
Učešće u uzajamnoj pomoći povećava blagostanje
Zapažam da sam sve više frustriran zbog nedostatka akademskog interesa oko zajednica za oporavak u Škotskoj. Imamo veliki broj grupa za uzajamnu pomoć i sve veći broj organizacija koje svoj rad temelje na proživljenom iskustvu oporavka, šetnji za oporavak, koncerata za oporavak i niz drugih aktivnosti koje organizuju ljudi koji su riješili svoje probleme sa supstancama. Uticaj na smrtnost uzrokovanu drogama i alkoholom za ovu populaciju (spašeni životi) mora biti značajan, kao i uticaj na kvalitet života, ali se gotovo i ne obraća pažnja – možda zato što je jednostavno mnogo lakše proučavati medicinske intervencije. To je takva slijepa mrlja.
Bilo je dobro pročitati ovu poljsku studiju, koja uključuje 70 članova Anonimnih alkoholičara. Zašto?
Istraživač, Marcin Wnuk, želio je razumjeti šta se događa u odnosu između uključenosti u AA i kako ljudi doživljavaju i procjenjuju različite aspekte svog života, posebno u pogledu mentalnog zdravlja, zadovoljstva životom i sreće (subjektivno blagostanje). Wunk je utvrdio da na ovo indirektno utiče pronalazak nade i smisla u životu (egistencijalno blagostanje). Oni preporučuju da:
„Ljekari, terapeuti i savjetnici treba da angažuju pacijente sa dijagnozom zavisnosti od alkohola da učestvuju na sastancima Anonimnih alkoholičara, kao efikasan način za suočavanje sa zavisnošću“.
Marcin Wunk,2022
Obeshrabrujuće je vidjeti kako je malo istraživanja urađeno u Ujedinjenom Kraljevstvu o tome koliko uspješno povezujemo pojedince sa uzajamnom pomoći. Učešće u uzajamnoj pomoći ima značajan uticaj na ishode. Za žaljenje je činjenica da gotovo i nema interesa za mjerenje stope priključenosti grupama za uzajamnu pomoć i procjenu uticaja ovakvih intervencija. U Škotskoj, objavljivanje dokaza iza preporuka Radne grupe za borbu protiv smrtnih ishoda zbog droge od ove sedmice, ide u prilog tome.
U inače impresivnom dokumentu od 223 stranice koji svjedoči o stvarima koje mogu uticati na visok broj smrtnih slučajeva od droge u Škotskoj, u početku sam bio ohrabren da vidim da „Oporavak“ ima svoje sopstveno poglavlje. U redu, kažem „poglavlje“, ali dalje ispitivanje je otkrilo da je to zapravo stranica. Ističem, „stranica“, ali mislim na dva pasusa u vrhu inače prazne stranice. Neki će to smatrati blagim za Škotske zajednice za oporavak i njihov potencijal da naprave razliku. Ovo je, iz moje perspektive, propuštena prilika.
Kao što mi je nedavno istaknuto, postoji više svijesti južno od granice i dostupan je set alata koji pomaže službama da povežu ljude sa uzajamnom pomoći, na način koji će, kako pokazuje poljsko istraživanje, poboljšati nadu, smisao i blagostanje.
Izvor: