Kako se nositi sa problemom zavisnosti roditelja?
Zavisnost ima različit uticaj na bliske osobe, ali održavati odnos sa zavisnikom o drogama uvijek podrazumijeva borbu. Dok tinejdžeri koji se bore sa problemom zavisnosti o drogama mogu biti jako „teški“ za roditelje, situacija postaje još složenija i osjetljivija kada su roditelji ti koji su zavisni o psihoaktivnim supstancama. U ovim situacijama, djeca često na sebe preuzimaju odgovornosti odraslih dok se pokušavaju da pomognu svojim roditeljima.
Kako zavisnost o drogama utiče na djecu zavisnika?
Osnovni cilj svakog našeg pokušaja je da se zavisni roditelj usmjeri ka procesu oporavka. Nažalost, sve dok nisu spremni da potraže pomoć, odnos roditelj-dijete često prođe kroz ekstremnu promjenu uloga. Kada se ovo desi, dijete je primorano da se počne brinuti o odrasloj osobi. Djeca osoba zavisnih o drogama mogu biti stavljena u nepravednu poziciju da pružaju emocionalnu podršku i fizičku njegu, za odraslog kao i za sebe.
U dosta slučajeva, dijete preuzima ove dodatne terete, bez shvatanja da to nije „normalan“ način na koji većina porodica funkcioniše. Dijete može počistiti za zavisnim roditeljem i obavljati druge stvari koje roditelju dopuštaju da nastavi sa ciklusom zloupotrebe supstanci. Djeca konačno razviju i zaštitnička osjećanja prema roditelju. Mogu ostajati kod kuće da bi pazili na roditelja, zanemarujući svoj društveni život. Često će roditelji razgovarati sa djetetom o zrelim i neprimjerenim temama, kao što su prepričavanje seksualnih susreta ili raniji slučajevi zloupotrebe supstance. Djeca u ovim situacijama mogu braniti roditelje, tražeći izgovore za korištenje droga čak iako ponašanje njihovih roditelja ugrožava njihovo emocionalno zdravlje.
Kada su djeca spremna da se suprotstave svojim roditeljima koji imaju problem zavisnosti?
Za djecu, uključivanje njihovih roditelja u program oporavka je zastrašujući ali neophodan koncept. Dijete se često može osjećati kao da izdaje povjerenje roditelja kada traži pomoć od drugih. Problem se pogoršava ako zavisni roditelj reaguje negativno i istrese se na dijete. Iz tog razloga, zaštita djeteta treba biti prioritet. Podržavajući porodični prijatelji ili članovi porodice bi trebali biti oni koji će započeti razgovor o oporavku sa roditeljem. Osim ako nisu starija, djeca ne bi trebala biti uključena u suočavanje člana porodice sa njegovim ili njenim problemom zavisnosti.
Faza intervencije
Razgovori o zavisnosti su obično jako intenzivni i roditelji zavisni o drogama mogu reagovati burno i nepredvidivo. Važno je da djeca izbjegnu součavanje sa roditeljem samostalno. Neko ko ima iskustva sa intervencijama, trebao bi se angažovati da pomogne pri njenoj organizaciji, kada bude vrijeme za to.
Kada bude pravi trenutak za sprovođenje intervencije, prijatelji i članovi porodice bi takođe trebali biti pozvani da učestvuju. Naročito je važno da se intervencija organizuje u vrijeme kada će roditelj biti trijezan ili „bistre glave“. To povećava vjerovatnoću da će on ili ona biti otvoreniji za zabrinutost koja se bude izražavala.
Čak i ako roditelj obeća da će se liječiti, možda neće istrajati u tom obećanju. Realna očekivanja bi trebala biti pojašnjena djetetu, i potrebno je pružiti dosljednu emocionalnu podršku. Djeci je potrebna podrška prije, tokom i nakon intervencije i procesa rehabilitacije. I za roditelja i za dijete, ulazak u proces oporavka je ključan.
Ako ste uvidjeli da je konzumacija droga vašeg roditelja izmakla kontroli i da od toga imate posljedice koje utiču na vas i vaše bližnje, nemojte čekati, nazovite nas danas. Nisite sami! Potražite pomoć!