10.04.2023. Prenošenje ‘zaraze’ oporavka: Stvaranje okruženja za širenje oporavka

Jedna od najuzbudljivijih stvari u mom poslu je kada naiđem na nevjerovatne inovacije i inicijative koje promovišu oporavak i stvaraju mogućnosti da se oporavak pojavi i procvijeta.

Ovaj najnoviji blog je prvenstveno posvećen zatvorskom programu u Virdžiniji, Sjedinjene Američke Države, koji sam imao sreću da posjetim. Takođe, oslonit ću se i na dva druga izvora, jedan koji je isto ovdje u Virdžiniji, a drugi u Middlesbroughu u Ujedinjenom Kraljevstvu – koji ilustruju glavnu konceptualnu tačku koju želim da istaknem o ulozi stručnjaka i institucija u promovisanju oporavka.

Koje je glavno teorijsko polazište?

Sva moja istraživanja, kao i većina objavljenih istraživanja, sugerišu da je oporavak od zavisnosti prvenstveno (ali ne isključivo) proces koji se prenosi od osobe sa iskustvom u individualnom i grupnom obliku, kroz procese društvene privlačnosti, društvenog učenja i društvene kontrole kao što je u svom radu naglasio Rudolf Mus, 2007.godine.

Dok profesionalci mogu, kroz moć povezivanja, da budu katalizator, njihova uloga je češće suptilnija. Uloga profesionalaca, organizacija i institucija je da kreiraju uslove koji maksimiziraju šanse da  zaraza oporavka procvjeta – ili da prošire Don Coihisovu metaforu o ljekovitoj šumi, u kojoj se tlo priprema za rast i cvjetanje zdravog drveća. (Coihis, 2002).

Česterfild HARP: Kao dio našeg programa Kapital oporavka(eng. Recovery Capital – REC-CAP) i izradi načina njegovog mjerenja, imali smo čast i privilegiju da posjetimo HARP program u zatvoru okruga Česterfild. U inspirativnom danu kada su učesnici programa govorili o prednostima pristupa zasnovanog na snagama gdje mogu da prate i bilježe sopstveni napredak u oporavku, postojala je istinska posvećenost modelu terapijske zajednice.

Naš interes za ovaj program se odnosi na postojanje inicijative da se podrže putevi iz programa direktno u zajednice za oporavak, a u budućem blogu ćemo sumirati nevjerovatne rezultate koje vidimo u smislu početnih dobitaka u kapitalu oporavka  za učesnike HARP-a (eng. Helping Addicts Recover Progressively – Pomaganje zavisnicima da se progresivno oporavljaju). Takođe, od presudnog značaja jeste kako se ti dobici održavaju pri prelasku u kuće za oporavak (stambeno zbrinjavanje), efektivno premošćujući jaz visokog rizika od zatvora do zajednice.

Harizmatični i inspirativni šerif, Karl Leonard, govorio je o odlukama oko prijema u HARP  – (Pomaganje zavisnicima da se progresivno oporavljaju) i premještaju iz programa kao odluke za grupu, a ne za zatvorsku hijerarhiju ili administraciju.

Na dan naše posete, jedan učesnik programa je pušten u kuću oporavka i on je nevjerovatno elokventno govorio o izazovima kontinuirane podrške (a razgovarali smo o Putnamovim idejama povezivanja i premošćavanja potencijala, idejama koje mu nijesu bile nove).

A ono što je jedinstveno u vezi sa HARP-om jeste da je na sastanku bio alumni programa koji je trebao biti njegov vozač do kuće za oporavak, ali osoba koja je odlazila također je govorila o svojoj namjeri da se vrati.

Ne u uobičajenom smislu da bude vraćen u zatvor, već da se vrati osobama sa iskustvom koji su još u programu, ali  kao dio njegovog vlastitog puta oporavka.

Drugim riječima, HARP program nije bio faza na putu, već sastavni i stalni dio puta oporavka. Ovo je u suprotnosti sa konvencionalnom mudrošću da bivši počinioci ne bi trebali da često komuniciraju sa osobama sa iskustvom kroz model smanjenja rizika. Ali koristeći Musov koncept socijalno učenje i društvena povezanost, naš argument bi bio da uspjeh stvara pozitivne vibracije koje izazivaju « zarazu » oporavka.

Šta je sa ulogom profesionalaca – šerifa Leonarda i njegovog divnog tima koji čine: dr Gej, Bejli, Keri i Ejpril. Oni formiraju istinske i ljudske veze, prenose nadu, pružaju mogućnosti za smislene aktivnosti i stvaraju uslove za individualno i kolektivno osnaživanje i postignuća. Muškarci i žene koji su dio HARP-a imaju podršku da vjeruju jedni drugima i timu, da izgrade ličnu i kolektivnu efikasnost i da žive u sistemu njege usmjerenom na oporavak koji nije ograničen zatvorskim zidovima.

Profesionalci nude programe, inovativne terapeutske intervencije, primarnu i specijalističku zdravstvenu zaštitu i puteve ka zajednici, ali fundamentalni posao prenošenja alata i vrijednosti oporavka prepoznat je kao ravnopravan proces. Ovo zahtjeva nevjerovatnu vještinu, strpljenje, poniznost i povjerenje – ali to se kompezuje divnim, dinamičnim i efikasnim modelom « zaraze » oporavka zasnovanom na prenosu oporavka.

 

HARP je jedinstven, ali nije jedini program

Takođe, program HARP je dio šireg modela i sistema oporavka u Virdžiniji, sa mrežom stambenog zbrinjavanja u procesu oporavka, koju kontroliše Udruženje stambenog zbrinjavanja u procesu oporavka Virdžinije, na čelu sa Entonijem Grajmsom, a uz vještu podršku Meta Konera i Boba De Trikea.

Održali smo Zajendicu prakse (eng. Community of practice) za 18 osoba, koje pružaju podršku i njegu osobama sa problemom zloupotrebe supstanci, iz našeg REC-CAP Sistema i bili smo oduševljeni posvećenošću nauci i praksi oporavka u grupi. Ova grupa predvodi naš rad u procesu implementacije planiranja njege u oporavku i pomaže pacijentima koji se oporavljaju da ispune svoje ciljeve i poboljšaju svoje puteve oporavka. Bili smo u mogućnosti da vodimo efikasnu Zajednicu prakse zbog zajedničkog povjerenja, vrijednosti i posvećenosti ove grupe. Ovdje se primjenjuje ista formula:

Povezivanje + smislene aktivnosti = Individualna i kolektivna efikasnost

Naposletku Zajednica oporavka je održala svoju godišnju ceremoniju dodjele nagrada u Hardvick Hallu u Teessideu 24. januara. Događaj je započeo ovim divnim, pokretnim satom koji se konačno zaustavio na 301, što je predstavljalo ukupan broj godina u oporavku za osoblje Recovery Connections – divno dostignuće. Događaj je bio nevjerovatan prikaz individualnih dostignuća proslavljenih dostojanstveno, ponosno i čudesno, što je svjedočanstvo o istom modelu profesionalnog prenosa vrijednosti oporavka stvarajući uslove za širenje zaraznog oporavka.

Dakle, koji zaključak se izvodi iz ovoga? Odgoj mladog drveća je posao zdravog drveća i njihovim procvatom stvaraju se šume koje su zajednice oporavka zasnovane na povjerenju i povezanosti. Samostalno se ovo može postići zajednicama za oporavak koje vode osobe sa iskustvom, ali prostor za rast šuma i kvalitet zemljišta zahjtevaju koaliciju povjerenja i povezanosti gdje su zajednice za oporavak prihvaćene i obogaćene profesionalnim prenošenjem vrijednosti oporavka.

 

Priznanja

Veliku zahvalnost dugujemo Vilijamu Vajtu na njegovim korisnim i entuzijastičnim komentarima na raniji nacrt ovog bloga i odajem priznanje njegovom ogromnom uticaju na moje razmišljanje i rad.

 

Izvor:

Cascading contagion: Creating environments where recovery contagion can flourish