Ova kombinacija je sve učestalija, ali učimo kako da se izborimo sa njom.
Ključne stavke:
- Čak 50% osoba sa poremećajima u ishrani zloupotrebljava alkohol ili droge, što je pet puta veća stopa nego kod opšte populacije.
- Do 35% osoba s ozbiljnim problemima s drogom ili alkoholom ima takođe i poremećaj u ishrani.
- Nove strategije i protokoli u tretmanu zavisnosti i poremećaja u ishrani daju nadu za potpuni oporavak.
Svijest javnosti o poremećajima u ishrani vjerovatno je dosegla vrhunac 1990-ih kada je „heroin šik“ izgled među manekenkama dominirao reklamnom industrijom. Taj iskrivljeni ideal ljepote nanio je mnogo psihičke štete nebrojenim mladim ženama koje su postale opsjednute izgledom svog tijela, gubitkom težine i navikama u ishrani.
Uprkos određenom napretku koji je napravljen u reklamnoj industriji u odmicanju od nezdravog izgleda, poremećaji u ishrani kao što su bulimija, anoreksija i prejedanje su još uvijek veoma prisutni. Kao i uvijek ljudi sa poremćajima u ishrani su u većem riziku za razvijanje zavisnosti o alkoholu i drogama.
Brojke su jasni pokazatelji
Čak 50% osoba s poremećajima u ishrani takođe zloupotrebljava alkohol ili droge, što je stopa koja je pet puta veća nego kod opšte populacije. Gledajući u suprotnom smjeru, do 35% osoba s ozbiljnim problemima s drogom ili alkoholom takođe ima i poremećaj u ishrani. To je 11 puta veća stopa nego među opštom populacijom.
Ova snažna veza između zavisnosti i poremećaja u ishrani ima smisla sa kliničkog aspekta, s obzirom da ova dva stanja dijele nekoliko zajedničkih faktora rizika. To uključuje hemijsku strukturu mozga, porodičnu anamnezu, nisko samopoštovanje, depresiju, anksioznost i određene društvene faktore.
Šta vidim u svojoj klinici za bolesti zavisnosti
U centru za liječenje kojim upravljam u Džeksonvilu na Floridi, uočavamo određene obrasce i tendencije kod naših pacijenata sa komorbiditetom korišćenja supstanci i poremećaja u ishrani. Bilo bi korisno da se sada detaljnije osvrnemo na neke od njih.
Kada primimo pacijenta često ne znamo za problem poremećaja u ishrani. Pacijent nije uvijek toga ni sam svjestan. Poremećaji u ishrani se obično počnu pojavljivati nakon nekoliko dana u trijeznom stanju kada osoba završi fazu detoksikacije.
Mnogo toga je vezano za kontrolu. Kada osobe započnu tretman, zamolimo ih da otpuste kontrolu. Zamolimo ih da nam vjeruju, da se prepušte, da prestanu da se bore protiv sebe i da budu otvoreni za mogućnosti tretmana.
Ali otpuštanje kontrole je teško za osobe sa problemom zavisnosti. Kada osobe koje imaju i poremećaj u ishrani – bilo latentni ili očigledni – otpuste kontrolu vezanu za zavisnost, kompenzuju je tako što počnu da kontrolišu svoju ishranu. Taj proces može brzo postati kompulzivnog karaktera i može uzrokovati da se njihov poremećaj u ishrani otkrije u velikom svijetlu.
U našem centru uvijek posebno vodimo računa o tome, dijelom zato što je tako uobičajeno, posebno među našim štićenicama. Naš cilj je pomoći ljudima da bolje razumiju svoj poremećaj u ishrani i zavisnost i da se oporave.
Još jedan obrazac koji vidimo kod ove populacije odnosi se na zamjenu kalorija. Kada ljudi dođu na tretman zavisnosti o alkoholu i više nemaju pristup alkoholu, njihov mozak im govori da trebaju zamijeniti te kalorije nečim drugim. Tada se neki pacijenti upuštaju u prejedanje kao način da nadoknade izgubljenih kalorija. Ponavljamo, uvijek se trudimo da identifikujemo ovaj problem i pomognemo pacijentima da rade na tome.
Drugačija vrsta odliva mozgova
Kao što možete vidjeti, postoji mnogo međusobnih veza između zavisnosti i poremećaja u ishrani – brojna preklapanja ponašanja i zajedničke karakteristike hemijske strukture mozga. I mnogo ukorijenjenih obrazaca svakog stanja. Zbog toga je neophodno da se ova dva stanja istovremeno liječe na integrisan način. Ako liječite samo jedno stanje, drugo je još uvijek prisutno i neće čudesno nestati.
Ta međusobna povezanost me dovodi do klasičnog ciklusa koji teče ovako: „Osobe s komorbiditetom korišćenja supstanci i poremećaja u ishrani često imaju vrlo lošu ishranu. Budući da ne dobijaju hranjive materije, ne mogu proizvesti dovoljno zdravih hormona koje su im potrebni, uključujući serotonin i dopamin.
To su supstance u mozgu koje vam pomažu da osjetite zadovoljstvo i sreću. Kada ih nemate dovoljno, osjećate se depresivno. U tom trenutku, centar za raspoloženje u mozgu je u disbalansu.
Kako se ljudi nose sa ovim oblikom depresije? U mnogim slučajevima, samo-medikacijom alkoholom ili drogama kao i zloupotrebom hrane. To dovodi do loše ishrane, smanjenja zdravih hemikalija u mozgu i ciklus se nastavlja.
Društvene mreže ne pomažu u ovim pitanjima
Ranije sam spomenula da reklamna industrija nešto više prikazuje prihvatljive tipove tijela u odnosu na ranije. Nažalost, društvene mreže trenutno nanose mnogo veću štetu u ovoj sferi nego što je to ikada učinila reklamna industrija. Sa moćnim i sveprisutnim opcijama poput Facebooka, Instagrama i TikToka, mlade žene naročito su bombardovane prikazima savršenih žena sa savršenim tijelima koje žive takozvanim savršenim životima. To može nanijeti veliku psihičku i emocionalnu štetu.
Nedavna istraživanja jasno pokazuju da mlade žene s niskim samopoštovanjem (a ko nema nisko samopoštovanje ponekad u mlađem dobu?) postaju ranjive na ovim stranicama koje imaju podmukle algoritme koji “uče” na osnovu njihovih „lajkova” i dobijaju uvid u njihove želje, nesigurnosti i sklonosti – kako bi im plasirali još više tog sadržaja.
Mnoge mlade žene mogu postati gotovo hipnotizirane svim ovim. Odjednom primaju poruke o ekstremnim savjetima za mršavljenje, iskrivljenim slikama o izgledu tijela, savjetima za čišćenje organizma itd. Jedva primjećuju koliko je sve to krajnje neprimjereno. Odatle vodi kratak i klizav put do samo-medikacije kako bi se osjećale bolje, a ubrzo osoba može postati zavisna o drogama ili alkoholu.
Ako ubacimo i socijalnu izolovanost u taj miks, što je slučaj zbog Covid-a, zaključujemo da nije ni čudo što vidimo porast poremećaja u ishrani i zavisnosti.
Zaključak: Tretman djeluje
Znam da prezentujem sumornu sliku, ali samo pokušavam da opišem protiv čega se borimo. Uz to, znajte da uvijek postoji nada za potpuni oporavak za žene i muškarce koji se bore sa komorbiditetom korišćenja supstanci i poremećaja u ishrani. To je teška kombinacija za tretman ali postajemo sve bolji u tome. Stalno učimo o novim strategijima i protokolima.
Jedan od primjera: Mnogi vodeći centri za liječenje postižu uspjeh s metodom zasnovanom na naučnim istraživanjima koja se zove dijalektička bihejvioralna terapija ili DBT. Ogranak kognitivno bihevioralne terapije, DBT je prvobitno razvijen za tretman osoba s poremećajima ličnosti i visokim emocionalnim odgovorima na njihovu okolinu. DBT sada pomaže mnogim osobama s komorbiditetom korišćenja supstanci i poremećaja u ishrani.
Najvažnije je ipak rano prepoznavanje problema ili spriječavanje da do njega uopšte dođe. Prevencija je ključna, a uspješna prevencija se sprovodi svakodnevno.
Briga, posvećenost, ljubav i empatija od strane porodice, zajedno sa smjernicama porodičnog ljekara ili terapeuta djeluju zajednički pri pomoći osobama da se oporave od ove iscrpljujuće kombinacije.