Nedavno sam imao priliku svjedočiti pred Odborom za pravosuđe Senata Pennsylvaniae u korist legalizacije fentanil test traka. Jedan od svjedoka govorio je o ulozi smanjenja štete u svom procesu oporavka. Smanjenje štete je spasilo njegov život. Kao što je naveo u svom svjedočenju, zdravstveno osiguranje je pokrivalo tretman za njegov teški poremećaj uzrokovan upotrebom supstanci samo nekoliko dana. Naravno, to nije funkcionisalo. Smanjenje štete ga je održalo u životu između kratkih epizoda tretmana. Naš sistem tretmana mogao je samo da ga iznevjeri, ne pružajući odgovarajuću dužinu boravka kako bi započeo proces oporavka. Iz njegovih ranijih izjava znam da mu je bilo potrebno više prilika. Na kraju je, nekoliko godina kasnije, dobio duži tretman i intenzivniju njegu. Sada ima život, porodicu i ulogu u iscjeljivanju svoje zajednice, što bi trebala biti naša želja za sve osobe koje imaju poremećaje uzrokovane upotrebom droga.
Osobe koje traže pomoć za poremećaje uzrokovane upotrebom droga u okviru našeg sistema njege bi vjerovatno trebali dobiti našu izjavu odricanja od odgovornosti u kojoj stoji da nemamo sistem njege koji bi mogao da zadovolji dugoročne potrebe oporavka. Ne fokusiramo se dovoljno na pomaganje osobama da se izliječe nakon što ih održimo u životu, pa čak ni na dugotrajnu uključenost u servise. To dovodi do začaranog kruga. Iako postoji određeni napredak, naši sistemi njege najčešće iznevjere osobe sa složenijim i težim poremećajima uzrokovanim upotrebom droga. Naš sistem njege nikada nije imao resurse da ljudima pruži ono što im je potrebno da bi dugoročno bili bolje. Većinu vremena pružamo kratkotrajnu njegu i sprovodimo ljude kroz usluge što je brže moguće, kao na pokretnoj traci. Izmolimo Zdravo Marijo za svaku osobu koja prolazi. Potreba za dopunom strategija za smanjenje štete proizilazi iz činjenice da zapravo nikada nismo na pravi način ulagali u pomoć ljudima da zaista započnu proces oporavka. Treba i to uraditi.
Još 2013. godine, moja agencija je sprovela istraživanje o zaposlenima Državnog odeljenja za droge i alkohol kroz Anketu sistemi pod stresom. To što je organizacija civilnog društva koja djeluje na polju oporavka u zajednici bila zadužena za sprovođenje istraživanja kako sistemi njege služe našoj zajednici, govori mnogo o tome koliko smo bili cijenjeni u to vrijeme i kako organizacije poput naše u cijeloj državi imaju vitalnu ulogu u dizajnu, evaluaciji i implementaciji tog sistema.
Poslali smo anketu savjetnicima za poremećaje uzrokovane upotrebom droga širom Pennsylvaniae. Na kraju smo imali preko 1000 odgovora sa uzorkom smanjenim za oko 800 ispitanika. Čak i u 2013. godini pružaoci servisa za poremećaje uzrokovane zloupotrebom droga su bili preopterećeni i nisu imali vremena da se bave pomaganjem ljudima. Bili su zaglavljeni u hrpama papirologije. Jedno od pitanja je bilo kako se dobrobit klijenata uklapa u programske ciljeve. Nešto manje od pola ispitanika je odgovorilo da su klijenti dobili manje njege u odnosu na ono što oni kao kliničari smatraju potrebnim i da su osobe koje su primile usluge trebale više nego što su oni bili u stanju da im pruže sa kapacitetima koje su imali na raspolaganju. Tada je „finansijska mantra” bila što više uradite sa manje sredstava. Slušajući neobavezno šta pružaoci usluga sada govore, mislim da se situacija još više pogoršala u odnosu na 2013. godinu. Brojni od tih aspekta su eskalirali u 2022.
Moja organizacija PRO-A je jedna od prvih OCD koja djeluje na polju oporavka u Pennsylvaniai koja se prijavila da podrži povećane napore smanjenja štete. Učinili smo to iako to znači da je potrebno uložiti više resursa da zadržimo ljude i pružimo njegu i podršku koja im je potrebna da se oporave. Intervencija Warm Handoff (eng.transfer na drugog medicinskog stručnjaka) pomaže, ali šta slijedi? Potrebni su nam alati za smanjenje štete, ali takođe nam treba saosjećanje i fokus na to šta uraditi nakon spašavanja života. Trebamo investirati u to da osobe ostanu sa nama dugoročno, posebno oni koji su u oporavku od teškog oblika poremećaja uzrokovovanih upotrebom droga. Trebamo pomoći osobama da „procvjetaju”.
Ja nisam jedini koji tako misli. Stariji urednik Žurnala o zavisnosti od alkohola i droga Dr. Eric Strain je napomenuo „naš neuspjeh da se snažno zalažemo za to da pacijenti trebaju „procvjetati” je prećutno priznanje intervencijama kao što su opijatski programi niskog praga, davanje naloksona i propisivanje buprenorfina bez naknadnih usluga”. On predlaže da uključimo pacijente i podržimo ih u njihovom „procvatu” i stvarima koje su njima važne u životu. Mi ne investiramo u njihov „procvat”, kako je on to naglasio. Možete li zamisliti šta bi smo dobili kad bismo počeli da ulažemo?
Dok je zavisnost jedna od naših najvećih društvenih izazova u resursima i životima, takođe znamo da 85% osoba koje dosegnu pet godina u oporavku, ostaju u oporavku do kraja života. Trebali bi se fokusirati na dugoročni oporavak kao našu funkcionalnu sistemsku matricu za teške poremećaje uzrokovane upotrebom supstanci. Treba pružiti ljudima usluge za smanjenje štete i pomoći im u identifikaciji onoga što je značajno u njihovim životima i podržati ih procesu oporavka. Pružiti odgovarajuću njegu i propratiti je sa uslugama za upravljanje oporavkom. Početi mjeriti šta kod koga funkcioniše kako bi mogli napraviti protokole za dugoročnu dobrobit osoba sa poremećajima uzrokovanim upotrebom droga. Ako investiramo u neophodne usluge za smanjenje štete, ali bez dugoročne infrastukture koja podržava oporavak, nećemo biti čak ni blizu mjesta na kojem možemo zaista pomoći ljudima da napreduju. Ulaganje u oporavak isplaćuje dividende u spašenim životima, obnovljenim porodicama i izliječenim zajednicama. Trebalo bi da se usmjerimo u tom pravcu.
Izvor: https://recoveryreview.blog