U SAD postoji veliki jaz između broja mladih osoba sa poremećajem upotrebe supstanci i broja onih koji se zaista uključe u neki od specijalizovanih tretmana za liječenje zavisnosti. Razlozi koji objašnjavaju poteškoće u uključivanju ove populacije u tretman obuhvataju individualne prepreke (npr. motivacija), ali i spoljne prepreke (npr. nedostatak sredstava ili pristupa liječenju). U ovom istraživanju, istraživači su se bavili perspektivama oporavka među mladim osobama sa poremećajem upotrebe supstanci, kako bi bolje razumjeli neke potencijalne načine da se dopre do ove populacije i riješe postojeće prepreke za njihovo uključivanje u tretmane liječenja i programe podrške oporavku.
KOJIM PROBLEMIMA SE BAVI OVO ISTRAŽIVANJE?
Uključivanje i zadržavanje mladih ljudi u procesu liječenja zavisnosti može biti veoma težak poduhvat. U 2019. godini u SAD, 14% mladih je trebalo liječenje, što znači da su ispunili kriterijume za dijagnostikovanje poremećaja upotrebe supstanci ili su dobili poseban tretman protiv zavisnosti, ali samo 1,7% ove populacije ga je i započelo. Takođe, istraživanje je pokazalo da je manja vjerovatnoća da će mladi ljudi ostati uključeni u proces liječenja u predloženom trajanju, u poređenju sa starijima. Dok su težina zavisnosti, lična motivacija i spremnost za liječenje snažni pokazatelji za ulazak u tretman, druga istraživanja ukazuju na niz drugih poteškoća za uključivanje ove populacije.
Na primjer, mogu postojati unutrašnje prepreke kao što su poricanje da postoji problem; manje razvijeni frontalni režnjevi (povezani sa emocionalnom i bihejvioralnom regulacijom) u odnosu na odrasle, zajedno sa većom nezavisnošću od adolescenata; međuljudske barijere, kao što su nedostatak podrške porodice ili podrške prijatelja (ili aktivna uključenost pojedinca unutar mreže koja obezbjeđuje lak pristup supstancama), ili veće prepreke na nivou sistema kao što je nedostatak sredstava ili pristupa liječenju.
Druga istraživanja su pokazala da je odustajanje od liječenja posljedica osjećaja nekontrolisane žudnje, nemogućnosti osobe da se nosi sa negativnim emocijama ili da tretman nije dovoljno podržavao, odnosno zadovoljio njihove posebne potrebe tokom procesa. Dato istraživanje je imalo za cilj da istraži perspektive oporavka među mladim osobama sa poremećajem upotrebe supstanci kako bi se bolje razumjeli potencijalno dostupni načini da se dopre do ove populacije i bolje adresirale prepreke za njihovo uključivanje u samo liječenje i programe podrške oporavka.
NA KOJI NAČIN JE SPROVEDENO ISTRAŽIVANJE?
Ovdje se radi o kvalitativnom istraživanju metodom poprečnog presjeka. Istraživači su sproveli detaljne individualne intervjue (dužine 40-70 minuta) sa 20 mladih osoba (21-29 godina) koje su imale prisutan poremećaj upotrebe opioida. Istraživači su koristili smjernice za intervjue koje su podrazumijevale otvorena pitanja u vezi sa zavisnošću i oporavkom. Iako su se uključivali samo pacijenti sa poremećajem upotrebe opioida, o oporavku se raspravljalo kao o „cjelini“, a ne specifično za segment njihove upotrebe opioida. Intervjui su snimljeni audio zapisom i potom transkriptovani. Transkripcije su analizirane korišćenjem iterativnog pristupa kategorizacije, što znači da su istraživači nekoliko puta pročitali podatke intervjua i napravili skup kodova. Tim je koristio ove kodove da bi sistematski opisao i kategorisao podatke intervjua. Istraživači su zatim dalje kategorisali ove kodove u četiri sveobuhvatne teme koje su predstavljale dobijene podatke.
Ovaj uzorak od 20 mladih osoba koji koriste opioide je regrutovan iz urbane Safety Net bolnice u Masačusetsu. Većina su bili muškarci (65%), nehispanci, bijelci (75%), a svi osim jednog su imali sadašnje ili prošlo iskustvo u liječenju poremećaja upotrebe opioida.
DO KOJIH OTKRIĆA JE OVO ISTRAŽIVANJE DOŠLO?
4 primarne teme koje su identifikovane od strane istraživača
- Proces oporavka je posmatran kao holistički proces:
Oporavak je holistički proces, način povratka u „normalnost״ je doživotna potraga koja pripada samo pojedincu.
- Oporavak kao način povratka normalnom stilu života:
Povratak u „normalnost“ znači postizanje ciljeva koje njihovi vršnjaci postižu ili su već postigli.
- Oporavak (za pojedine) može biti doživotna potraga:
Skoro polovina učesnika je smatrala da će njihov proces oporavka uključivati doživotni rad i upornost.
- Upravljanje sopstvenim oporavkom:
Svi učesnici su preuzeli u svoje ruke proces oporavka i smatrali su da postaju izuzetno motivisani da uspiju.
Proces oporavka je posmatran kao holistički proces
Ovi mladi ljudi opisali su višestruke potrebe koje bi zahtijevale različite vrste podrške i programa pored tretmana ljekovima i promjena u upotrebi supstanci. Na primjer, nekoliko učesnika smatra da im je potrebno da se uključe u usluge podrške mentalnom zdravlju kako bi naučili stvari vezane za emocionalne reakcije i suočavanje, kao i uključivanje u druge aktivnosti kako bi poboljšali svoj svakodnevni život (npr. obuka za posao, socijalne grupe).
„Ako iskoristite sve što vas okružuje, imaćete najveće šanse da se izvučete iz ovoga i stvorite bolji život. Ako koristite samo jedan resurs, uvijek ćete se mučiti. I da, to će riješiti jedan problem u životu, ali još uvijek ima preostalih 10 problema.” (Šenberger, str. 3).
Oporavak kao način povratka normalnom životu
Za učesnike je ovaj povratak u „normalnost“ značio postizanje razvojnih ciljeva koje njihovi vršnjaci postižu ili su već postigli: pronalaženje svrhe, bavljenje hobijima, završetak škole, nalaženje posla, obezbjeđivanje stabilnog stanovanja i pronalaženje partnera. To je takođe značilo da žele da se izvuku iz ciklusa žudnje za upotrebom supstanci izazvane njihovom zavisnošću i negativnim osjećanjima koja su nastala.
U potrazi za životom bez upotrebe supstanci, mnogi su željeli da se njihov identitet ne definiše u odnosu na pomenute supstance, već u vidu njihovih drugih pozitivnih dostignuća. Odnosno, kada su učesnici završili liječenje, neki su očekivali da ih neće definisati kao osobe u oporavku: to poglavlje njihovog života je zatvoreno.
„Mislim da priča nije samo o tome… da ljudi neće umrijeti… više da će ljudi ponovo živjeti svoje živote.” (Šenberger, str. 3).
Oporavak (za pojedine) može biti doživotna potraga
Za razliku od teme povratka u normalu, skoro polovina učesnika je smatrala da će njihov oporavak uključivati doživotni rad, put na kome moraju istrajati.
„Moj oporavak… to je proces u toku. Uvijek je na prvom mjestu u mom životu. Znam da moj oporavak mora da ostane prioritetan da bi sve ostalo došlo na svoje mjesto.” (Šenberger, str. 4).
Upravljanje sopstvenim oporavkom
Svi učesnici su takođe preuzeli odgovornost nad procesom oporavka i smatrali su da su snažno motivisani za uspjeh. Za neke, tvrdnja da je zavisnost bolest nije bila od pomoći jer su smatrali da im to daje izgovor da se ne bave liječenjem; oni su odbacili to gledište i smatrali da imaju moć da naprave izbor i da su oni odgovorni za tu odluku. U tom smislu, neki učesnici su bili kritični prema onome što su vidjeli kao prisustvo „kulta oporavka” u nekim grupama za uzajamnu pomoć. Odnosno, opisali su da stalno slušaju iste slogane i akcije koje neko mora da uradi da bi ostao u oporavku. Smatrali su da bi jednostavno činjenje onoga što su radili svi ostali u oporavku moglo oduzeti njihovu sopstvenu misiju u procesu oporavka i njihovo pravo svojine nad sopstvenim procesom oporavka.
KOJE SU IMPLIKACIJE REZULTATA ISTRAŽIVANJA?
Ova studija o 20 mladih uključenih u tretman, podržava rezultate postojećih istraživanja koji naglašavaju da je oporavak višedimenzionalan proces, posebno za ovu starosnu grupu. Oporavak mladih osoba je integrisan sa razvojnim tranzicijama koje se dešavaju u ovom trenutku, tako da se rezultati nevezani za upotrebu supstanci moraju smatrati pokazateljima uspjeha. Važno je pronaći svrhu i fokusirati se na razvojna dostignuća svojih vršnjaka. Naime, istraživanja sugerišu da je ovo recipročan proces promjene: kako se vrijeme oporavka produžava, ostvaruju prekretnice, osobe mogu postati više posvećene svom putu oporavka i obrnuto. Konkretno fokusiranje na ispunjavanje ovih prekretnica može biti sopstvena nagrada za nastavak angažovanja u procesu oporavka.
U tom smislu, razvojno orijentisan pristup kapitalu oporavka, sugeriše da postoje različite snage i kapaciteti koje osoba posjeduje i da se svi oni mogu iskoristiti da podrže proces oporavka. Odnosno, postoji potreba da se integriše fokus na identifikaciju životnih ciljeva i podrška mladim osobama u postizanju ovih ciljeva van prostora za oporavak od zavisnosti koji će im pomoći da dostignu razvojne prekretnice. Stoga, svaki sistem njege orijentisan na oporavak, uključen u rad sa ovom starosnom grupom, treba da ima višedimenzionalni pristup kako bi se pozabavio različitim vrstama prepreka oporavku i izgradnji kapitala za oporavak; ovaj pristup će vjerovatno morati da bude u izvjesnoj mjeri prilagođen pojedincu i njegovom jedinstvenom iskustvu.
OGRANIČENJA
Pošto se radi o presječnom istraživanju, isto obuhvata samo mali osvrt na iskustva oporavka ovih mladih osoba; neophodan je budući rad kako bi se ispitalo koliko ove perspektive mogu biti reprezentativne i kako se mogu mijenjati kroz razvojnu putanju i tokom vremena liječenja.
Ispitanička populacija je već bila uključena u liječenje, ali je i dalje imala znatno različite odgovore što sugeriše da iako ove teme predstavljaju perspektive ovog uzorka, možda postoje dodatni nedostajući stavovi važni za razumijevanje oporavka.
Učesnici ove studije su prvenstveno bili bijelci koji žive u gradovima, tako da se rezultati možda neće primjeniti na druge demografske populacije ili one u više ruralnim područjima.
ZAKLJUČAK
Ova studija o 20 mladih osoba na liječenju naglašava važnost pružanja holističkih usluga pojedincima koji se bore sa problemom upotrebe supstanci. Treba se baviti različitim aspektima razvoja mladih osoba u okviru sistema njege, orijentisanog na oporavak i uključivati ciljeve poslije prestanka upotebe supstanci. Rezultati ovog istraživanja naglašavaju da bi praktičari i istraživači mogli bolje pomoći svojim mladim pacijentima tako što bi se potencijalno posvetili potrebama pojedinca iz razvojne perspektive, koristeći pristup usmjeren na pacijenta, odnosno pristup koji uključuje aktivnosti za pomoć mladima da pronađu svrhu i identifikuju ciljeve kako bi ispunili tu svrhu. Kliničari koji rade sa ovog stajališta mogu otkriti da je veća vjerovatnoća da će izgraditi veći kapital za oporavak klijenata i na taj način poboljšati šanse za uspješan oporavak, dok istraživači koji koriste ovu perspektivu mogu otkriti način identifikacije važnih postavki oporavka kako bi bolje razumjeli proces za određene grupe ljudi.
- Za pojedince i porodice koje traže oporavak: Iako je jedan od primarnih ciljeva liječenja i usluga podrške oporavku prekinuti korišćenje supstanci i održati trijeznost, da bi ovaj cilj bio uspješan među mladim osobama, često postoji potreba za rješavanjem drugih potreba i ciljeva. Mlade osobe žele da se na njih gleda kao na nešto više od njihove upotrebe supstanci (ili više od njihovih napora da prestanu). Pomaganje mladoj osobi da se snađe u ovim sistemima i identifikuje načine da pronađe vlastitu svrhu može povećati njihovu uključenost u ovaj proces i motivaciju za nastavak oporavka. Takođe, potrebno im je pomoći u zagovaranju za usluge za rješavanje specifičnih nezadovoljenih potreba kako bi se podržao njihov kontinuirani angažman u procesu oporavka.
- Za stručnjake za liječenje i sisteme liječenja: Kao što su druga istraživanja pokazala, proces liječenja i oporavka treba da se fokusira na ciljeve i potrebe izvan upotrebe supstanci; ova raznolikost u iskustvu odražava potrebu za pristupom usredsređenim na pacijenta, gdje se klijenti pozivaju na sesiju liječenja, da učestvuju u sopstvenoj njezi, identifikujući svoje ciljeve i prepreke za postizanje istih. Takođe, korišćenje prostora za usluge liječenja za identifikaciju relevantne podrške zajednice koju klijent može da istražuje može biti jedan od načina da im se pruži podrška u ispunjavanju njihovih ciljeva dok ih se povezuje sa sa razvojno-primjerenim uslugama.
- Za naučnike: Dok rezultati ovog istraživanja podržavaju prethodna istraživanja koja ukazuju na to da bi proces oporavka trebalo da se fokusira na aktivnosti i ishode izvan upotrebe supstanci, istraživači su takođe pokazali da postoji mnogo načina na koje mladi ljudi definišu svoj proces oporavka. Iako postoje zajednički elementi u okviru ovih procesa, postoji potreba za daljim istraživanjem kako bi se ispitali različiti tipovi puteva oporavka i najboljih usluga koje će se koristiti za podršku onome ko se nađe na tom putu. Buduća istraživanja bi takođe trebalo da pokušaju sa raznovrsnijim uzorkom kako bi se identifikovale vrijednosti, potrebe i prepreke za izgradnju kapitala oporavka i za druge grupe mladih osoba.
- Za donosioce odluka: Iz perspektive sistemskog nivoa, rezultati ovog istraživanja podržavaju pristup sistemu njege orijentisanom na oporavak, gdje su tretmani i usluge integrisani kako bi se na najbolji način podržao pojedinac koji traži oporavak. Istraživanje i finansiranje bi trebalo da se bave sljedećim pitanjima: (1) koje usluge treba da budu blisko povezane, (2) kako bolje integrisati ove usluge i (3) efikasnost ovih veza biće neophodna da bi se obezbijedila djelotvornost resursa i pozitivni ishodi akcija mladih ljudi.