Saradnja između zdravstvenih stručnjaka može biti efikasna podrška klijentima.
KLJUČNE STAVKE
- Integrisana njega prepoznata je kao uspješan pristup za osobe koje imaju istovremene poremećaje.
- Fragmentisan pristup liječenju može dovesti do loših rezultata za pacijente i sindroma sagorijevanja tima.
- Potreban je koordinisani tim medicinskih, kliničkih i profesionalaca za zdravlje i dobrobit u pružanju pomoći klijentu u izgradnji uravnoteženog životnog stila za oporavak.
Integrisana njega je pojam koji često koriste zdravstveni radnici i predstavlja popularan model liječenja koji se koristi kod mnogih pružalaca usluga. Opšte je prihvaćen kao uspješan pristup podršci klijentima koji žive sa istovremenim poremećajima. Ono što može promaći brzom tretmanu je šta taj pojam znači, zbog čega je važan i na koji način efikasno primijeniti ovaj tip zdravstvene njege?
Kada pojedinačni pružalac tretmana ili cjelokupna agencija izgube iz vida integraciju usluga, to najviše utiče na klijente. U takvim situacijama, klijenti se muče da se izliječe od složenog mentalnog poremećaja, dok se profesionalci mogu suočiti sa sindromom sagorijevanja i mogu ponuditi samo jedno rješenje za nešto što je višeslojni problem (SAMHSA, 2020) (Smith, et al., 2018).
Šta znači integrisana njega?
Nažalost, ovaj tip njege ima različita značenja u ovisnosti od osobe koja koristi taj pojam. Zdravstveni administrator će zastupati perspektivu zdravstvenog sistema, gledajući na nju kao na različite zdravstvene usluge koje klijent može da koristi za svoje jedinstvene zdravstvene probleme, uključujući prevenciju, edukaciju, procjenu i nadzor, rehabilitaciju i koordinaciju njege u kontinuumu usluga. Menadžer programa unutar ovog sistema, integrativnu njegu mogao bi posmatrati kao održavanje saradnje između različitih službi unutar kontinuuma ili sa zajedničkim lokalnim pružaocima usluga. Zdravstveni radnik unutar sistema mogao bi na integrisanu njegu gledati kao na postojanje raznovrsno usklađenih tretmana za podršku čiji je cilj da se klijentu omogući bolji kvalitet života, dok bi klijent ovaj model mogao posmatrati kao planiranje njege sa profesionalcima koji zajedno rade kako bi se ispunili njihovi ciljevi tretmana.
Da budemo fer, integrisana njega može imati još šire značenje kada se diskutuje o “integraciji cjelokupnog sistema”. Ovo se događa kada se više ne fokusiramo na specifičnu populaciju koja se liječi od složene dijagnoze, poput osoba koje se bore sa poremećajem upotrebe supstanci. Integracija cjelokupnog sistema gleda na cjelokupnu populaciju i posmatra se kroz pristup usmjeren na sve ljude, poput američkog zdravstvenog sistema u cjelini (Goodwin, 2016).
Nakon što se skinu svi slojevi značenja integrisane njege, ostaju dvije glavne karakteristike. Prva karakteristika podrazumijeva pokušaj da se ujedine fragmentisani dijelovi ili usluge, druga karakteristika se odnosi na holistički pristup tim dijelovima ili uslugama dok se one spajaju kako bi obezbijedile sistem njege. Za pružaoca usluga koji podržava klijente u procesu oporavka od ovisnosti, lako je izgubiti se u mnogobrojnim mogućim značenjima integrisane njege. Zbog toga je važno identifikovati sopstveni okvir njege i vrijednosti kako bi se izgradio efikasan sistem njege i izbjegao povratak u fragmentisane intervencije u tretmanu (Goodwin, 2016).
Zbog čega je potrebno usmjeriti pažnju na integrisanu njegu?
SAMHSA-ovo istraživanje koje je u toku pokazuje da se više od polovine ljudi (56%) koji se bore sa poremećajima zloupotrebe supstanci, takođe bori i sa drugim mentalnim poremećajima, odnosno komorbiditetom. Pojedini eksperti oslanjaju se na jedan model tretmana koji na početku tretira poremećaj upotrebe supstanci, a zatim, kada su simptomi ovog poremećaja stabilni, upućuju klijenta drugim pružaocima usluga koji će liječiti simptome povezane sa drugim postojećim poremećajima. Međutim, ovaj fragmentisani model pokazao se manje efikasnim od integrisanih modela njege koji postojeće poremećaje tretiraju usklađeno. Pružanje više usluga od strane različitih kliničkih profesionalaca kroz multidisciplinarni pristup tima dovodi do poboljšanih ishoda (SAMHSA, 2020) (American Psychological Association, 2013). Ovi ishodi uključuju:
- Smanjenje ili prekid zloupotrebe supstanci
- Poboljšanje psihijatrijskih simptoma i funkcionalnosti
- Povećana šansa za uspješan tretman i oporavak od oba poremećaja
- Bolji kvalitet života
- Smanjenje hospitalizacija
- Smanjenje medicinskih interakcija
- Povećana stabilnost stanovanja
- Manje hapšenja
Interpersonalna neurobiologija (eng. Interpersonal neurobiology – IPNB) je okvir koji nam pomaže da razumijemo zašto je integrisani model zdravstvene zaštite efikasan. Um predstavlja sistem koji se sastoji od dijelova koji međusobno djeluju i odnose se jedni prema drugima kroz kontinuirana -od trenutka do trenutka- iskustva. Mozak radi na integrisanju svih informacija iz različitih dijelova tokom ovih iskustava kako bi se razvio i preživjeo. Postoji kontinuirani tok informacija koji se dešava između našeg uma (regulacija), mozga/tijela (mehanizmi) i odnosa (dijeljenje) koji nam omogućava da obavljamo naše aktivnosti tokom dana. Nijedan dio ovog sistema nije važniji od drugoga, a svi dijelovi su potrebni da bi pravilno funkcionisali.
Kada osoba pati od istovremenih poremećaja, dolazi do poremećaja u komunikaciji između različitih područja mozga, što spriječava zdravu integraciju. Liječenje samo jednog aspekta borbe klijenta, kao što je poremećaj upotrebe supstanci, ali ne i njihovog glavnog depresivnog poremećaja, može dovesti do određenog olakšanja, ali je to gotovo kao stavljanje flastera na cio problem. Još uvijek će postojati barijera – depresija – koja blokira protok informacija između uma, tijela i ljudskih odnosa, a što otežava prestanak uzimanja supstanci. Naš um uvijek obavlja više zadataka istovremeno, stoga je liječenje učinkovitije kada postoji raznolika podrška dostupna za istovremeno adresiranje i koordinisanje svih problema (Siegel, 2015).
Kako na efektivan način pružiti integrisanu njegu
Pre svega, pružalac zdravstvenih usluga ili agencija treba da identifikuju okvir interpersonalne neurobiologije kao osnovu njihovog integrisanog modela zdravstvene zaštite. To omogućava organizaciji da pruži konstantnu i sveobuhvatnu njegu u složenom sistemu liječenja. Vjerovatno je glavni cilj svih pružalaca zdravstvenih usluga i agencija da podrže klijenta u procesu ozdravljenja kako bi mogli da koračaju kroz svijet sa poboljšanim mentalnim stanjem zasnovanim na fleksibilnom toku i svijesti o senzornim informacijama koja se dijeli između uma, tela i odnosa. Često je potreban tim stručnih medicinskih, kliničkih i profesionalaca za zdravlje i dobrobit, kao i podrška zajednice, da bi se klijentu pomoglo da konstruiše novi uravnoteženi stil života u kojem može održati dugoročni oporavak (Siegel, 2015).
Svaki član tima za integrisanu njegu kroz obuke i superviziju ima podršku od strane rukovodstva da razumije na koji način može da obezbijedi tretman zasnovan na um – tijelo – odnos pristupu. Rukovodstveni timovi mogu da kreiraju procese i uvedu programe ili intervencije, pitajući se kako će to podržati klijentov um, tijelo i odnose. Ukoliko to nije povezano, tada se njezi samo dodaju nepotrebne fragmentisane usluge. Ako imate dobro konstruisan tim koji slijedi ovakav okvir, poboljšava se uspješan ishod i spriječava sagorijevanje osoblja (Siegel, 2015) (SAMHSA, 2020) (U.S. Department of Health and Human Services: SAMHSA, 2022) (Zubatsky, Pettinelli, Salas, & Davis, 2018).
Kako ovaj pristup izgleda za klijenta?
Scenario: Klijent koji započinje tretman sa istovremenim poremećajima ovisnosti od opijata i ozbiljnim depresivnim poremećajem muči se tokom prve nedelje boravka u stacionarnom tretmanu. Doživljava nesanicu, depresivno raspoloženje, žudnje, negativne misli i nedostatak motivacije da se osvijesti i uključi u programe. Klijent se sada nalazi u opasnosti da rano napusti tretman zbog nedostatka napretka. Njegov terapeut je pokušao razgovorom da primjeni nekoliko terapijskih intervencija sa ograničenim rezultatima. U fragmentisanom modelu njege, terapeut ima ograničene mogućnosti da pomogne klijentu, a terapijski odnosi i intervencije usmjerene na um nisu dovoljne da ublaže simptome depresije uz poremećaj upotrebe supstanci.
U integrisanom modelu njege, kliničar koji radi sa klijentovim pružaocem psihijatrijske pomoći može izvršiti reviziju medikamentozne terapije, a zatim se osloniti na veštine profesionalca za zdravlje i dobrobit da podrži klijenta kroz iskustvene intervencije kao što su akupunktura. Ovakve holističke prakse mogu donijeti neko trenutno olakšanje dok lijekovi ne dostignu svoj optimalni efekat. U isto vrijeme, terapeut pruža emocionalnu podršku i edukaciju o tome kako druge intervencije mogu nastaviti da pomažu.
Nakon dvije nedelje primene integrisanog pristupa psihijatrijskim uslugama, kliničkim uslugama i uslugama zdravog života, klijent osjeća poboljšanje raspoloženja i smanjenje žudnje. Klijentovo telo i um su se umirili i on može da razmisli o tome kako da se nosi sa depresijom i ovisnošću. Dodatno, povećava motivaciju da se druži sa osobama koje su prošle kroz isto i da učestvuje u terapijskim intervencijama sa svojim kliničarom. Fragmentisani pristup koji koristi samo terapiju razgovorom fokusiranu na žudnju i oporavak verovatno bi se završio sa klijentom koji rano napušta liječenje zbog nedostatka olakšanja od simptoma povezanih sa istovremenim poremećajima. Nedostatak napretka je frustrirajući i mogu ga osetiti kako klijent, tako i osoblje. Sekundarni efekat je često iscrpljenost tima zbog posmatranja klijenata kako se muče uprkos neprestanim nastojanjima da im se pomogne.
Zaključna razmatranja
Naš mozak najbolje radi kada su sistemi uma, tijela i odnosa fleksibilni i dobro komuniciraju jedni sa drugima. Sistemi za njegu treba da odražavaju fleksibilnu integraciju različitih dijelova i ponude savjetodavne terapijske intervencije koja se bave istovremenim poremećajima koji utiču na oporavak mnogih klijenata koji traže pomoć (SAMHSA, 2020) (Svetska zdravstvena organizacija, 2018) (Zubatsky, Pettinelli, Salas i Davis, 2018).
Izvor: