Učiteljica, koja je otkrila da se njena dnevna navika pijenja pretvorila u tri boce vina, jedna je od sve većeg broja profesionalaca koji traže pomoć. Tokom pandemije, ustanove za rehabilitaciju i oporavak su primijetile porast broja službenika (eng. white-collar workers) koji su im se obratili za podršku.
Ekipa BBC vijesti je razgovarala sa ljudima koji su bili na liječenju i onima koji se pokušavaju osloboditi kruga zavisnosti.
„Nisam mogla izdržati ni dana bez alkohola,“ kaže Sally Cusworth, bivša učiteljica koja nije pila alkohol otkako je u junu 2020. godine krenula na rehabilitaciju.
„Što sam teže pronalazila posao, bivalo je sve gore.“
Četrdesetšestogodišnja bivša učiteljica iz Leedsa uvijek je uživala u čaši ili dvije vina, ali je primijetila da joj je ta društvena navika postala svakodnevna smetnja.
„Što sam više napredovala na poslu, bila sam pod većim pritiskom u vezi sa Kancelarijom za standarde u obrazovanju, dječjim servisima i vještinama (eng. Office for Standards in Education, Children’s Services and Skills, Ofsted). I to je povećavalo anksioznost sa kojom sam se stvarno borila“, rekla je.
„Pila sam tokom cijele svoje karijere, ali sam to pokušavala kontrolisati i pratiti.“
Problem sa alkoholom gospođe Cusworth pretvorio se u autodestruktivnost kada je uzela bolovanje 2019. godine.
Postala je fizički zavisna o alkoholu. Na kraju joj je dijagnostikovan četvrti stadijum fibroze jetre pa je bila i blizu smrti.
Dok se vraćala kući sa posla, bivša direktorica srednje škole svakodnevno je kupovala vino, samo da bi „pila u izolaciji“.
„Stvarno sam se polako ubijala. To je sporo samoubistvo na kauču.“
Gospođa Cusworth je bila među 3,500 ljudi koji su pristupili uslugama dobrotvorne organizacije za borbu protiv zavisnosti Forward Leeds tokom prve godine pandemije.
Odlaskom na rehabilitaciju u junu 2020. godine mislila je da je to „za propalice, kao što su kriminalci“, ali sada, dvije godine kasnije, radi sa dobrotvornim organizacijama kako bi pomogla drugima.
Fotografije njene prošlosti su značajan podsjetnik na tvrdnju „Nemam taj izbor da li da pijem alkohol, jer bih se vratila alkoholizmu“.
Ruth Bradford iz Forward Leedsa je rekla da uz alkohol, osobe koje konzumiraju kanabis, kokain i ketamin doprinose znatnom porastu broja osoba kojima je potrebna podrška.
U međuvremenu u Doncasteru, kolektiv organizacije Aspire Drug & Alcohol Services izjavio je da su se upućivanja u njihov centar u gradu povećala za više od 200% u posljednje dvije godine, a broj javljanja zaposlenih osoba raste.
Izvršni direktor Aspirea Tim Young rekao je: „Još uvijek postoji velika potražnja za našim uslugama uprkos tome što se ljudi nakon pandemije vraćaju u kancelarije. Ono što vidimo je da su to ljudi koji inače ne bi došli u našu organizaciju, tako da radimo sa poslodavcima iz svih poslovnih sfera“
Za bivšeg direktora prodaje, Neila Firbanka, osjećaj svrhe, nade i prihvatanja temeljna su načela oporavka.
Rekreacijska upotreba kanabisa, ekstazija i amfetamina gospodina Firbanka se razvila u zavisnost o heroinu nakon svjesne odluke da proba opioid.
Njegova želja za dozom je rezultirala sljedećim „pojavio sam se u kući svog dilera, još uvijek u odijelu, direktno sa posla“.
Na kraju je izgubio posao, dom i porodicu jer je njegova zavisnost o drogi izmakla kontroli.
Ovaj 46-godišnjak sada podržava druge da se vrate na pravi put u Aspireu, gdje se liječio prije više od 20 godina.
Služba za rehabilitaciju UK Addiction Treatment (UKAT), koja vodi rezidencijalne centre u Engleskoj, je izjavila da su prošle godine 65% od svih prijema u njenih osam ustanova, činili korisnici srednje klase.
Nuno Albuquerque, viši savjetnik za liječenje u UKAT-u, rekao je da su gotovo dvije trećine od 3,507 ljudi primljenih na liječenje u 2021. godini bili profesionalaci, od nastavnika do izvršnih direktora i glavnih izvršnih direktora u oblastima kao što su finansije i zdravstvo.
Polovina od 2,872 preporuka u 2020. godini se odnosila na profesionalce, rekao je.
Forward Leeds i druga dobrotvorna organizacija za borbu protiv zavisnosti We Are With You su imali slično iskustvo u Leedsu i Lincolnu.
Shaaron Jackson, iz Guiseleya, zapadnog Yorkshirea, kaže da je bila zavisna o alkoholu većinu svog života, a njena zavisnost proizlazi iz traume iz djetinjstva.
Pedesetčetverogodišnja bivša glumica kaže da je prepoznavanje problema najteži korak u dobijanju pomoći.
„Mislim da je to zato što i dalje, čak i sada, to doživljavamo kao propust. Vidimo to kao slabost, a i zajednica to gleda na isti način.“
„Mislim da se zato ova vrsta zloupotrebe dešava iza zatvorenih vrata. Ljudi se plaše da o tome otvoreno govore. “
“U oporavku vodimo veoma iskrene razgovore. Ali onda kada izađemo u ostatak društva, postaje teško.”
Gospođa Jackson je pila dva litra votke dnevno prije smrti svoje majke i pokušaja samoubistva koji su 2020. godine izazvali njeno buđenje.
Pomoć na pauzi za ručak
Najnoviji vladini podaci pokazuju da je 275,896 odraslih osoba koristilo droge i alkohol između aprila 2020. i marta 2021. godine, u poređenju sa 270,705 prethodne godine.
Međutim, došlo je do pada broja onih koji su krenuli na liječenje sa 130,490 u vrijeme pandemije 2020.-2021. godine, u odnosu na 132,124 u 2019.-2020. godini.
Informacije sa terena sugerišu suprotno:
Gospodin Firbank je rekao: „U prosjeku 40 novih ljudi nam se obrati svake sedmice zbog problema sa drogama i alkoholom, što je više nego dvostruko u odnosu na brojke prije pandemije.“
Pandemija je takođe promijenila način na koji ljudi mogu pristupiti podršci u borbi protiv zavisnosti.
Ruth Bradford iz Forward Leedsa je rekla da su se morali prilagoditi.
„Imali smo mnogo felksibilniji pristup prema potrebama osoba koje nam se javljaju.“
„Kada su na pauzi za ručak, mogli smo imati telefonski ili Zoom razgovor sa njima i znamo da je to bilo jednako učinkovito kao i konsultacije licem u lice.“
„To im je pomoglo da se više povežu sa nama i dovrše svoja tretmanska putovanja.“
Dok je prelazak na digitalne usluge podrške podsticao broj korisnika, stigma ljudi koji pristupaju podršci i dalje postoji, kaže Dan Hunt, koordinator za angažman zajednice u dobrotvornoj organizaciji We Are With You.
„Ima još puno posla oko droga i alkohola i mislim da ih moramo početi tretirati kao zdravstveno stanje.“
„Postoji tolika stigma vezana za tip ljudi koji pristupaju servisima za drogu i alkohol da se oni plaše doći ili potražiti pomoć, jer ne osjećaju da pripadaju toj istoj skupini pojedinaca.“
Gospođa Jackson je podržala navedeno gledište rekavši: „Ljudi gledaju na zavisnost kao da neko na ulici prosi ili izgleda neuredno i misle „to je lice zavisnosti“. A zapravo nije.“
„Zavisnost ne bira, u tome je stvar. To nisu samo siromašne osobe koje žive na ivici, već i najbogatiji i najuspješniji ljudi.“