29.12.2022. SAD: Zašto je ono što se dešava nakon rehabilitacije od vitalnog značaja

Putevi oporavka su rijetko linearani, generalno su neravni i traju više godina. Liječenje može, a i ne mora biti dio procesa. Ljudi mogu trebati nekoliko različitih epizoda liječenja tokom vremena, koje često predstavljaju drugačije potrebe i ciljeve.

Uprkos rastućoj bazi dokaza, samo mali procenat epizoda liječenja se odvija u ustanovama za rehabilitaciju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Pristup nije lak. U mnogim dijelovima zemlje – da biste započeli sa rehabilitacijom morate biti bogati, osigurani ili jednostavno sretnici. Ako imate pogrešan poštanski broj i nemate sredstava, možda nikada nećete ni stići tamo.

Ako imate dovoljno sreće da pronađete put do rehabilitacije, manje je vjerojatno da ćete postići svoje ciljeve ako ne provedete dovoljno vremena na liječenju i ako intenzitet i sadržaj nisu dovoljno snažni. Dokazi sugerišu, da bi dobili što više od liječenja ono treba trajati najmanje tri mjeseca.

Jedna stvar koja predviđa pozitivne ishode je kvalitet onoga što se dešava nakon rehabilitacije. Ako se putevi oporavka dešavaju godinama, onda nema smisla ulagati većinu energije u epizodu rezidencijalnog liječenja  nauštrb „podrška nakon liječenja“. Podrška nakon liječenja koju pruža rehabilitacija trebala bi biti snažno usmjerena na pomaganje pojedincima da razviju svoje sopstvene sisteme podrške i povezati ih sa servisima koji će im pomoći dugoročno – a pod dugoročnim mislim na ostatak njihovog oporavka. Ipak, ovo područje stalne podrške je nešto što nije uvijek tako dobro razvijeno ili cijenjeno koliko bi moglo biti.

Vodič Dobre prakse škotske vlade o putevima rezidencijalne rehabilitacijje, prepoznaje sljedeće:

„Rezidencijalne programe detoksikacije i rehabilitacije ne treba posmatrati kao samostalne intervencije, već kao komponente integrisanog paketa njege. Adekvatna priprema i podrška nakon liječenja koja se pruža u okruženju zajednice predstavljaju ključ za uspjeh rezidencijalnih tretmana.“

Nedavno je profesor David Best, pišući na svom blogu, na pronicljiv način obradio ovu temu. On naglašava važnost uspostavljanja novih veza sa resursima za oporavak u zajednici kao što su uzajamna pomoć i organizacije za oporavak sa proživljenim iskustvom (eng. Lived-Experience Recovery Organisations -LERO) koje onda mogu generisati nove, zaštitne socijalne mreže. Navodi da za to moramo izgraditi efikasne mostove od liječenja do ovakvih organizacija. Dalje, nespecifične resurse (kao što su klubovi, fakulteti i časovi) također treba posmatrati kao bogate resurse za izgradnju kapitala za oporavak.

Jedan od izazova da shvatimo ovo, je ono što profesor Best naziva modelom rehabilitacije „kuća na brdu“. Ovo je tradicionalna postavka u kojoj se osoba izdvaja iz svog okruženja na liječenje u udaljenu ustanovu. Ponekad ljudi ostaju u području gdje se odvija rehabilitacija. Ostale osobe će se vratiti kući nakon liječenja. Ne vjerujem da imamo podatke o ovoj podjeli.

Iako postoje pozitivne strane liječenja izvan svog okruženja, jedan potencijalni nedostatak je taj što ako se osoba vrati tamo odakle je došla na samom kraju liječenja, kapacitet rehabilitacije (i lokalnih resursa za oporavak) za podršku njima može biti ograničen, iako digitalni razvoj  svakako može pomoći. Bogate lokalne veze koje su se možda stvorile i razvile tokom liječenja neće pomoći nekome ko napušta to mjesto da bi otišao kući.

 

 „Ostaje izazov za mnoge ljude čiji odlazak sa rezidencijalne rehabilitacije predstavlja odlazak od visokog kapitala za socijalni oporavak (unutar rehabilitacije) do niskog ili negativnog socijalnog kapitala (posebno ako se vraćaju u područja u kojima većina dostupnih mreža uključuje ljude koji još uvijek koriste droge).“

Profesor David Best

Postoje primjeri (u Škotskoj) gdje lokalne inicijative prevazilaze ove prepreke (npr. rehabilitacije koje se fokusiraju na lokalno stanovništvo ili gdje servisi zajednice podržavaju pojedince prije i nakon rehabilitacije, gdje postoji aktivna povezanost). Iako postoji dobra praksa, još uvijek ima puno prostora za razvoj zajedničkog sistema njege koji ulaže isto toliko truda u ono što se dešava nakon liječenja kao u ono što se dešava tokom njega. Ovo nije samo problem za rehabilitacije, već i za one koji dodjeljuju sredstva za distalne smještaje.

Profesor Best postavlja tri mjerljiva uslova za testiranje prednosti liječenja izvan svog područja:

  1. Uključivanje samo onih koji pružaju usluge rezidencijalnog liječenja, a koji imaju strategiju za uključivanje društvenog kapitala u kasnijim fazama liječenja.
  2. Izgradnja efektivnih mostova od mjesta za oporavak do resursa za oporavak lokalne zajednice, za one koji se vraćaju.
  3. Imati adekvatan skup resursa za oporavak koji su dostupni i u ličnom području kako bi održavali, tako i stvarali dalji  kapital za oporavak, koji je postignut na rezidencijalnom liječenju.

Malo je onoga sa čim se ne bi složili ovdje, a puno toga za podržati. Od onoga što znam o pružaocima usluga rehabilitacije u Škotskoj, mislim da su većina, ako ne i svi, okrenuti ka značaju stvaranja aktivnih veza sa resursima zajednice. Izazov je razviti veze s više organizacija na širokom geografskom području. Možda bi se mogli razviti recipročni aranžmani. Služba u kojoj radim, na primjer, nudi podršku nakon liječenja pacijentima koji se vraćaju u Lothian, sa rehabilitacije koja je bila izvan njihovog područja.

Postoji još jedan problem sa preseljenjem klijenata na rehabilitaciju izvan područja. Svaki put kada se to dogodi, gubimo ogromni kapital za zajednice u našim gradovima i područjima. Osoba koja se oporavlja djeluje kao svetionik nade, uzor i most za one koji traže oporavak. Kada ljudi koji se oporavljaju nisu dostupni svojim zajednicama, to predstavlja gubitak.

U situaciji u kojoj će se pojedinci vratiti kući sa rehabilitacije koja se dešava izvan područja, povjerenici i pružaoci usluga će htjeti da osiguraju da će se tokom liječenja uspostaviti čvrste veze i da će se nakon toga ova podrška nastaviti. Revizija usvajanja i uključivanja lokalnih resursa u kratkoročnom/srednjoročnom periodu trebalo bi da bude jednostavna za izvođenje i mogla bi se vidjeti kao mjera kvaliteta – nešto što je gotovo sigurno da će poboljšati ishode za one koji prolaze kroz rehabilitaciju.

 

Izvor:

https://recoveryreview.blog/2022/10/17/why-what-happens-after-rehab-is-vital/