26.11.2021. SAD: Oporavak kao revolucionarni koncept

U prvoj deceniji 21. vijeka, sa više strana se čuo apel da je u oblasti problematike droga i alkohola potrebno pomjeriti fokus sa patologije povezane sa zavisnošću i nijansi kliničkih intervencija na lični oporavak kao i oporavak u porodici i zajednici (vidi ovdje, ovdje i ovdje). Govorili smo o oporavku kao o „novom pogledu”, „novoj paradigmi” i „novoj vodećoj slici” za ovu oblast. U isto vrijeme bilo je i apela na radikalan stil zagovaranja oporavka (vidi ovdje).

Oporavak od ozbiljnih problema s drogom i alkoholom se  već dugo prikazuje kao lično transformativno iskustvo, ali u kojoj mjeri je sama ideja oporavka revolucionarni koncept – katalizator za transformaciju društvenih politika i praksi povezanih sa drogama i alkoholom? Ovako potpuno prihvatanje oporavka kao organizacione paradigme u oblasti problema sa drogom i alkoholom kao i srodnim podsistemima imalo bi dalekosežne posledice. To bi:

* Zamijenilo izvor znanja iz oblasti zavisnosti koja se zasnivala samo na objavama stručnjaka u integraciju stručnog/naučnog i iskustvenog znanja, pri čemu je  potrebna zastupljenost osoba sa ličnim iskustvom zavisnosti i oporavka na svim nivoima donošenja odluka u politici i praksi.

* Uzrokovalo preispitivanje objektivizacije, demonizacije i kriminalizacije osoba koje imaju problema sa drogom i alkoholom i razotkrivanje istorijskih korijena tih procesa kao alata rasne/klasne/rodne diskriminacije.

* Prenijelo primarnu nadležnost nad problematikom droga i alkohola iz oblasti religije/morala i kriminala u oblast javnog zdravlja, individualnog pristupa u liječenju i grupa podrške—preraspodijeljujući javna i privatna finansijska sredstva na načine koji bi dramatično promijenili poslovanje institucija i lokalnih zajednica, čitavih profesija i ličnih karijera.

* Iniciralo ispitivanje dominantnog područja jezika, uključujući čišćenje stigmatazirajućeg jezika (napr. alkohol/droga/supstanca „ zloupotreba”/ „osoba koja zloupotrebljava”) i uvođenje novog rečnika fokusiranog na oporavak.

* Zamijenilo područje kinetičkih ideja i slogana iz prirode problema („zavisnost je bolest”) i promociju određenih intervencije („tretman uspijeva”) u živi dokaz trajnih rješenja problematike alkohola i droga („ oporavak je realnost”, „oporavak je zarazan”).

* Izazvati preispitivanje javnog i profesionalnog pesimizma („Jednom zavisnik, uvijek zavisnik”) otkrivanjem naučnih dokaza o raširenoj prevalenci oporavka („Oporavak je norma, ne očekivanje”) i promovisanjem platformi za javno i profesionalno dijeljenje ličnih životnih priča oporavka koje prikazuju različite puteve i stilove oporavka.

*Prikazalo oporavak kao proces koji zavisi o vremenu i fazama, koji zahtjeva podršku tokom stadijuma aktivne zavisnosti i predoporavka (npr. smanjenje štete, dosezanje i rana intervencija) i dugoročne podrške koja prati početak oporavka i stabilizaciju (npr. praćenje i podrška u samoodrživom oporavku).

*Zamijenilo razumijevanje oporavka i povezanih servisa iz fokusa na događaj (npr. ličnu odluku ili vremenski ograničenu profesionalnu intervenciju) u cjeloživotni proces upravljanja zdravljem, npr. lično i profesionalno upravljanje drugim hroničnim zdravstvenim oboljenjima kao što su dijabetes ili hipertenzija. (To bi značilo radikalni redizajn tretmana zavisnosti u Sjedinjenim Državama; pogledajte ovdje i ovdje.)

*Razotkrilo okolnosti u lokalnim zajednicama zbog kojih zavisnost hara i koja predstavljaju prepreke ka oporavku osobe / porodice/ zajednice. (Potpuna i trajna razotkrivenost tih okolnosti predstavljala bi prijetnju brojnim institucijama zajednice, uključujući industriju alkohola, duvana i farmaceutske industrije, te zakonite institucije koje profitiraju od nezakonitih poslovanja povezanih s drogom.)

*Usmjerilo pažnju na širenje terapeutskog okruženja u lokalnim zajednicama u kojima oporavak može cvjetati.

*Prebacilo naglasak i fokus kliničke procjene problema sa drogom i alkoholom sa fokusa na patologiju povezanu sa zavisnošću na skup internih i eksternih resursa za oporavak (tj., kapital oporavka), i zamijenilo servise profesionalne dominacije sa partnerskom podrškom pri održivom oporavku poštujući pravo izbora osoba koje traže rješenje problema sa drogom i alkoholom.

*Istaklo ulogu osoba u oporavku kao resursa koji poboljšavaju zdravlje i vitalnost lokalne zajednice kroz svoj lični primjer i služenje.

*Pokrenulo nove autentične institucije za podršku u oporavku – autotentične u smislu da se rađaju iz kulturne mobilizacije osoba u oporavku. (Ova nastojanja organizovana od osoba i za osobe u oporavku, uključuju organizacije u lokalnoj zajednici, centre za oporavak, smještaj za osobe u oporavku, studentske zajednice osoba u oporavku, inicijative na radnom mjestu usmjerene na oporavak, ministarstva za oporavak, kafiće za oporavak, medijske projekte usmjerene na oporavak, inicijative za slobodno vrijeme i zabavu usmjerene na oporavak i projekte koji za cilj imaju oporavak kroz književnost, muziku, umjetnost i komediju.)

Više od 130 zagovornika oporavka iz cijelog SAD-a okupilo se na Samitu o oporavku 2001. godine u St. Paulu u Minnesoti, da bi podržali jednostavnu ideju: Fokus na rješenje (otpor, otpornost i oporavak) umjesto na problem (zavisnost). Ispostavilo se da ova jednostavna ideja ima prilično revolucionarne implikacije. Oporavak je više od metafore za ličnu transformaciju; takođe može biti katalizator za transformaciju naših zajednica i društvenih institucija.

Izvor:

http://www.williamwhitepapers.com/blog/2021/11/recovery-as-a-revolutionary-concept.html